Ispod je kratka biografija Stjepana Radića, poznatog hrvatskog političara. Ako vas zanimaju još neke biografije poznatih iz Hrvatske ili svijeta, upišete u pretragu npr. “Biografija Brada Pitta” ili “Brad Pitt” i kliknete “Search”. Ako u ovoj web stranici postoji biografija tražene osobe, to će vam se automatski prikazati u rezultatima pretrage. Ako vas zanima, možete pročitati nešto o kompjuterskim igricama.
Kratka biografija Stjepana Radića
Stjepan Radić je rođen 11. lipnja 1871. godine u mjestu Desno Trebarjevo (Hrvatska), a umro je 8. kolovoza 1928. godine u Zagrebu od posljedica teškog ranjavanja. Stjepan je bio sin siromašnoga seljaka Imbre i Ane (Jane, rođene Posilović). Od rođenja je bio kratkovidan, a to se s godinama pogoršavalo te je u kasnijim godinama života bio gotovo slijep. Početkom svibnja 1889. godine je uhićen u Zagrebu jer je na izvedbi opere Nikola Šubić Zrinski u kazalištu dva put uzviknuo: “Slava Zrinjskomu, dolje tiranin Héderváry”. Kažnjen je s tri dana zatvora a njegov boravak u zatvoru nije imao posljedica, te završava šesti razred gimnazije.
Tijekom ljetnih praznika odlazi u Rusiju, a po povratku je isključen je iz škole pod sumnjom da je ruski špijun. U travnju 1890. godine Radić je ponovno uhićen, a nekoliko dana je pod pratnjom otpraćen u svoje rodno Trebarjevo Desno. U jesen 1890. godine se vraća u Zagreb, a 1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet. 1893. godine je isključen radi javnog napada na bana Khuena. Osuđen je na četiri mjeseca zatvora. Kasnije je otišao u Prag gdje je nastavio studirati.
U Pragu se nalazio do početka suđenja, a 13. listopada 1893. godine održana je glavna rasprava. Osuđen je i kaznu je izdržao u punom trajanju. Nastavlja studij u Pragu radi isključenja na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Uskoro je isključen s praškog sveučilišta i s sveučilišta u Pešti. Time mu je onemogućeno studiranje na cijelom području Austro-ugarske Monarhije.
Politička aktivnost
Godine 1895. ponovno je osuđen na šest mjeseci zatvora radi spaljivanja mađarske zastave prilikom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. Zagrebu. Jedan sat nakon toga počela su uhićenja. Radić je bio drugooptuženi a prvooptuženi bio je Vladimir Vidrić, kasniji čuveni hrvatski pjesnik.
1896. godine odlazi u Rusiju gdje se zadržao oko pet mjeseci. 1900. godine, dok je bio u Zemunu, uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u Srpskom književnom glasniku. Jednom prigodom u Zemunu je prosvjedovao protiv poslovanja željeznica na mađarskome jeziku. U listopadu 1901. godine dok je putovao u vlaku iz Zemuna za Staru Pazovu, kondukter ga je na mađarskome upitao za kartu a Radić ju nije htio dati ukoliko ga ovaj ne upita na hrvatskome jeziku. Nakon prepirke Stjepan Radić je izbačen iz vlaka. U 1901. godini je u Zemunu pokrenuo i uređivao tjednik Živa Domovina. Vlasti su htjele izbaciti Radića iz Zemuna, ali ga je branio odvjetnik i saborski zastupnik Aleksandar Badaj. 1902. godine dolazi u Zagreb i radi kao tajnik Hrvatske ujedinjene oporbe.
Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi, u kojoj govori o međusobnim odnosima. Od 1902. do 1906. glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. Krajem 1904. godine osniva političku stranku, HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka) 1905. je na glavnoj godišnjoj skupštini HPSS-a izabran za predsjednika stranke. U Hrvatski državni sabor prvi puta Radić je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg iako je tada bio u zatvoru.
Kratka biografija Stjepana Radića – Država i kraljevstvo SHS
U listopadu 1918. godine, na osnivačkom sastanku Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu pristupanje najavljuje i HPSS. Kasnije Stjepan Radić postaje članom Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS. U Narodnom vijeću sve više preovladavalo je stajalište kako ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom treba izvršiti što prije. Stjepan Radić je na sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća od 23. studenoga 1918. godine dao prijedlog da se zajednička država uredi kao savezna država u kojoj bi vrhovnu vlast imala tri regenta, srpski prijestolonasljednik, hrvatski ban i predsjednik slovenskog Narodnog sveta.
24. studenoga 1918. godine, na još jednoj sjednici Središnjega odbora Narodnoga vijeća SHS drži govor i suprotstavlja se centralističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić je izabran u delegaciju od 28 članova koja je išla u Beograd na proglašenje ujedinjenja. Glavna skupština HPSS-a je zaključila kako on neće ići u Beograd. 26. studenoga 1918. godine, Središnji odbor Narodnoga vijeća isključio ga je, no ne i njegovu stranku HPSS. Potkraj studenoga, Radić je otputovao u Prag gdje ostaje do 10. prosinca 1918. 1919. godine saziva izvanrednu glavnu skupštinu HPSS-a, te Središnji odbor HPSS zahtijeva hrvatsku neutralnu seljačku republiku. Odlučuje se taj zahtjev uputiti američkom predsjedniku Woodrowu Wilsonu.
Aktivnosti u jugoslavenskoj monarhiji
I u toj novoj tvorevini Stjepan Radić je nadziran od organa vlasti, žandarmerije, policije i vojske. proganjani je, kažnjavan, suđen i zatvaran. U veljači 1919. godine Radić se obratio Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom i zahtijevao je za hrvatski narod pravo na samodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom.
Od ožujka 1919. do studenoga 1920. godine ponovno je u zatvoru ili pod istragama. Prvi puta u novoj državi Stjepan Radić bio je uhićen 25. ožujka 1919. godine i to po izravnom nalogu iz Beograda. Bili su to prvi potezi vlasti Karađorđevića u svrhu onemogućivaja oporbe u novoj državi. Radić u zatvoru je bio isprva, oko dva mjeseca, u samici te je trpio često razna maltretiranja i zlostavljanja. 1920. Radićeva stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). Dvadesetih godina Radić i njegova stranka bili su oštra oporba režimu.
Kratka biografija Stjepana Radića – Atentat u beogradskoj skupštini
Tijekom 1928. godine Stjepan Radiću dobija sve više prijetnji smrću. Pojedini radikalni zastupnici su, tijekom zasjedanja u Narodnoj skupštini, prijetili smrću Radiću, Pribićeviću i njihovim suradnicima. 20. lipnja 1928. godine, revolverskim pucnjima, zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića te usmrćuje Đuru Basarička i Pavla Radića, zastupnike HSS-a.
Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Ivan Granđa, zastupnik iz sela Šašinovca, sjedio je u zastupničkoj klupi pokraj Stjepana Radića i ranjen je u lijevu ruku kada je, u trenutku atentata, svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića i tako ga spasio od neposredne smrti. Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini u Hrvatskoj je doživljen kao napad na cijeli hrvatski narod te su uslijedili prosvjedi diljem Hrvatske. Na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 demonstranata. Žandamerija i policija ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 prosvjednika.
Stjepan Radić je nakon atentata prebačen u beogradsku bolnicu i tu je hitno operiran. Radić je u beogradskoj bolnici ostao do 8. srpnja 1928. godine i odakle je, nakon laganoga poboljšanja zdravstvenoga stanja, prebačen u Zagreb gdje je nastavio s liječenjem. Stjepan Radić umro je od posljedica ranjavanja u svojoj kući 8. kolovoza 1928. godine u 20.55 sati. Radićevo tijelo je položeno na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast. Pokopan je 12. kolovoza 1928. godine na Mirogoju u Zagrebu.
KOMENTIRAJTE STJEPANA RADIĆA
