Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Luki 2. Evanđelje po Luki, religijska je knjiga, dio Novoga Zavjeta. Napisao ga je sv. Luka i najvjerojatnije je drugo po redu pisanja. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Luki 2
1 – U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.
2 – Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
3 – Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.
4 – Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem –
5 – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.
6 – 10
6 – I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.
7 – I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.
8 – A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.
9 – Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.
10 – No anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
11 – 15
11 – Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.
12 – I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.”
13 – I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći:
14 – “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”
15 – Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: “Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.”
16 – 20
16 – I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 – Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu.
18 – A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.
19 – Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.
20 – Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.
21 – 25
21 – Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
22 – Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu –
23 – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! –
24 – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
25 – Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.
26 – 30
26 – Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
27 – Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,
28 – primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
29 – “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru!
30 – Ta vidješe oči moje spasenje tvoje,
31 – 35
31 – koje si pripravio pred licem svih naroda:
32 – svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.”
33 – Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.
34 – Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan –
35 – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
36 – 40
36 – A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,
37 – a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.
38 – Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
39 – Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 – A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
41 – 45
41 – Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.
42 – Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom.
43 – Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
44 – Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.
45 – I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
46 – 52
46 – Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita.
47 – Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim.
48 – Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
49 – A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”
50 – Oni ne razumješe riječi koju im reče.
51 – I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
52 – A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Luki 2? Možete nam reći u komentarima. Hvala
