Razočaranje dolazi u svim veličinama, zar ne? Svaki put kad se naše nade ne ostvare ili se naša očekivanja ili želje ne ispune, osjećamo se razočarano.
Razočaranje može biti prolazna emocija zbog privremenog gubitka, ili nas može snažno pogoditi kad nam nešto trajno promijeni život. Veliko razočaranje može ostati u nama cijelo vrijeme, zasjenivši naše reakcije na sve.
Svi doživljavamo razočaranje
Svatko ga doživljava iz različitih razloga. Sam po sebi, osjećaj razočaranja nije grijeh. Kako se nosimo s tim, ključno je pitanje. Razočaranje je toliko uobičajeno za čovječanstvo da je bilo teško odabrati koji bi ga biblijski likovi najbolje ilustrirali. Biblija je puna razočaranih ljudi!
Pomislite na godine razočaranja koje su proživjele Sara, Rebeka, Rahela, Hana i Elizabeta. Mjesec za mjesecem, godinu za godinom, viđali su dokaze o svojoj neplodnosti. Job i Josip imali su razloga za razočaranje i u ljudima i u Bogu. Pa možemo spomenuti i Mojsija … i popis se nastavlja.
Razočarani učenici
Razočaranje među Božjim narodom nije se ograničilo na Stari zavjet. Isusovi su učenici također znali što znači jako se razočarati. Oni su gorljivo vjerovali da je Isus Mesija, i očekivali su od njega da uspostavi Mesijansko kraljevstvo. Umjesto toga, bio je razapet i pokopan. I sve njihove nade bile su pokopane s Njim u toj grobnici.
Učenici su očekivali da će Izrael biti izbavljen od rimskog ugnjetavanja kada je došao Mesija. Umjesto toga, Onaj na koga su oni postavili svoje srce umro je križu. Slušajte kako im je Isus prigovarao jer su sumnjali u Njega.
A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu? Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. (Luka 24, 25-27)
Bog je imao mnogo veći plan koji je Stari zavjet predvidio. Isus je umro i uskrsnuo kako bi spasio cijelo čovječanstvo od ropstva i ugnjetavanja grijeha. Njegovo otkupljenje nije bilo samo da donese lokalnu i vremensku promjenu u zemaljskim okolnostima, već promjenu njihove vječne sudbine. Jeste li to ikada pomislili da se Isus može razočarati s nama? Očito je bio razočaran svojim učenicima i njihovom nevjerom.
Razočaranje: Prvo sjeme sumnje
Razočaranje je prvo sjeme sumnje koje upada u našu vjeru. Razočaranje zvuči tako bezopasno, ali vrh klina zaustavit će naš duhovni rast i učiniti nas ogorčenima i poraženima. Zamislite razočaranje kao test koji je Bog dopustio da vidite hoćete li mu nastaviti vjerovati, poslušati ga i vjerovati da je On dobar. To nas vraća na dva izvora razočaranja: ljude i okolnosti.
Je li vas razočarala osoba?
Kad svoja očekivanja postavljamo ljudima, obično smo razočarani. Je li se neki bliski prijatelj okrenuo od tebe? Je li te netko izdao? Ako ste svoje nade polagali na djecu da budu onakva kakva žele da budu, a ipak nisu ispunila sva očekivanja? Jeste li se udali misleći da će vaš suprug ispuniti sve vaše potrebe? Moram vam nešto reći: nijedan muškarac ne može udovoljiti svim ženskim potrebama, a niti jedna žena ne može zadovoljiti sve muške potrebe. Bog nas je stvorio s prazninom u našojn utrini koju samo On može ispuniti. Tako će On uvijek dopustiti razočaranje s ljudima, tako da u Njemu nađemo zadovoljstvo.
Jeste li razočarani s vašim okolnostima?
Ako naša radost ovisi o okolnostima, u nevolji smo jer se okolnosti uvijek mijenjaju. Previše je varijabli da bi ostale iste. Jeste li očekivali unapređenje i netko manje kvalificiran dobio je posao? Je li vas bolest prekinula i trajno izmijenila planove koje ste imali za svoju obitelj? Je li razvod, koji nikada niste željeli, radikalno promijenio vaše okolnosti?
Sotona ima strategiju da napadne naš duh i sruši nas dok ne budemo poraženi. Vrh klina čini se tako bezopasnim. To je jednostavno razočaranje. Ali, ako pustimo da nas razočaranje gnjavi, klin se odvodi malo dalje i doživljavamo obeshrabrenje.
Neprovjereno, obeshrabrenje dovodi do nevoljkosti. Tada klin upada u još veći teritorij dok prelazi u depresiju. Na kraju budemo poraženi.
Kako spriječiti prodiranje ovog smrtonosnog klina u naš duh? Odgovor nalazimo u 1. Solunjanima 5, 18: “Zahvaljujte u svim okolnostima.”
Zahvalnost – protuotrov za razočaranje
Bez obzira kroz što prolazimo, možemo pronaći nešto na čemu ćemo biti zahvalni. Prije svega, možemo biti zahvalni jer pripadamo Bogu. Ako smo uzvjerovali u sve što je Isus učinio na križu za nas, Bog je naš nebeski Otac. On zna sve kroz što prolazimo i jedini je u svemiru koji može učiniti da sve loše radi zajedno za naše dobro.
Dakle, možemo Mu zahvaliti na Njegovoj prisutnosti, Njegovoj ljubavi, Njegovim blagoslovima. Možemo se radovati što On ima dobre planove za našu budućnost i što smo svakodnevno primljeni u Njemu, bez obzira koliko mračne izgledale naše okolnosti.
Psalam 73
Moramo naučiti što je naučio pisac 73. psalma. Kada je razmišljao o nepravdi oko sebe, uspjehu opakih i nevolji pravednika, izgubio je svoju perspektivu. Zatim je ušao u Božju kuću i razmišljao o Božjim putovima, te je prilagodio svoj fokus. Psalmist je shvatio da bez obzira koliko ljudi uspješni izgledali na zemlji, njihova sudbina je vječno odvajanje od Boga. A nasuprot tome, poznavao je Boga i Bog ga je poznavao.
Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! (Psalam 73, 23-26)
Psalmist je naučio da kad vam ne preostaje ništa drugo osim Boga, shvatite da je On dovoljan. Na sva vaša pitanja neće biti odgovoreno. Vaše se okolnosti možda neće popraviti. Osoba možda neće ispuniti vaša očekivanja, ali Bog je vaša snaga zauvijek.
Izvor: www.novizivot.net