Zbunjuje li vas prirodna ljubav? Razmislite: većina vas očajnički je gladna nečega, gotovo nedefiniranog, što će život učiniti podnošljivim. Neki su toliko gladni da poriču kako postoji nešto čega su gladni. Najčešće sretnemo nekoga ili nešto što obećava da će zadovoljiti našu glad, i jurnemo prema tome. Ili se, pak, povučemo i očajavamo. To nazivamo ljubav: svakako je to želja, ali često postaje pohlepa. Ako smo tako očajnički gladni, možemo li uopće voljeti?
Sjedinjujemo se i razdvajamo; ni jedan od ta dva pokreta nije dobar ili loš. Oba imaju prednosti i nedostatke, i radi se samo o uspostavljanju ravnoteže između ta dva pola. Ali, prije nego se istinski s nekim sjedinimo, moramo se sjediniti sa sobom, u sebi samima. Zato je jedno od najčešćih osjećaja u ljudi – žudnja.
U kojem dijelu tijela osjećamo žudnju, i gdje očekujete oslobađanje – u grudima, preponama, glavi ili trbuhu? Dok rastemo, postoji mnogo načina da izgubimo sjedinjenost sa samim sobom. Ako je život suviše strašan, ne možemo izdržati i gubimo noge. Ako je život lišavajući, gubimo kralježnicu. Ako nam nedostaje punoća, razdvajamo srce od prepona i gubimo seksualno jedinstvo. To dovodi do nepovjerenja prema osobi koju želimo za partnera.
Vježba 1
Legnite na leđa uzemljenih nogu (stopala su oslonjena na zemlju blizu bedara). Zažmirite i gledajte unutra. Gdje ste više kod kuće – u srcu ili preponama? Da li moć vaših prepona štiti vaše srce ili ga ignorira? Daje li srce nježnost i velikodušnost vašoj strasti, ili se pravi da strast ne postoji? Istovremeno budite svjesni srca i prepona. Kakvi se osjećaji javljaju? U našoj kulturi uče nas da se razdvajamo na dva dijela i da izaberemo između srca i prepona. To uopće nije lako učiniti, ali mi uspijevamo, uglavnom stezanjem dijafragme – velikog mišića koji trup dijeli na dva dijela. Muškarce pretežno potiču da se odluče za prepone, što oni i čine.
Izloženi su velikom pritisku da to učine, i da napuste srce. Kako postoji veliki pritisak da se ženski spol odluči za srce, one to i čine – nježne su, “hranjive” obuhvaćaju i daju. Na svu sreću, postoji komunikacija između ta dva dijela. Ali, muškarac često traži i ženu koja će mu dati srce i barem privremeno osigurati nježne osjećaje. Žena, pak, traži nekoga tko će joj privremeno dati moć želje i stvaranja. Od partnera tražimo da potpuno i zauvijek zadovolji naš nedostatak, da se potpuno preda. Ako to ne učini, frustrirani smo. Što bi se dogodilo ako on odjednom zatraži da mu se potpuno damo? Stojimo pred provalijom, a ne smijemo kočiti, iako nas neodoljivo privlači.
Vježba 2
Udobno legnite na leđa i “uzemljite” stopala. Ispod leđa stavite mali jastuk. Šake su nježno otvorene i položene sa strane. Dišite. Osjetite osjećaje u karlici. Stopite se s njima. Nastavite s disanjem i polako podignite šake sa strane, kao da grlite voljenog. Osjetite svaki trenutak pokreta. Neka se srce i prepone sjete jedno drugoga. Vizualizirajte jedan energetski kanal koji ih povezuje. Dopustite da osjećaj srca dotakne karlicu i prepone. Kako to utječe na kretanje karlice? Kakva je to pooruka? Dopustite da energija iz prepona poteče gore prema grudima i srcu. Kakvi osjećaji nastaju? Osjećate li nešto strašno?
Što kažu srce i prepone, ako ih pustite da zajedno govore? (Idite polako, poštujte svoje granice). Jedna od stvari koju morate odlučiti je želite li se stvarno izložiti riziku ponovnog upoznavanja sa svojom moći i ranjivošću. Ako se otvorite prema ranjivosti koja vam dopušta da budete dodirnuti, i otvorite se prema moći koja pruža zaštitu, onda je život vaš ljubavnik. Ove vas vježbe mogu ispuniti osjećajima žudnje, a to može biti zastrašujuće, jer podsjeća na trenutke kada smo bili odbačeni… Nikada ne možemo reći koliko zapravo želimo biti dodirnuti, da dodirujemo. Kao da uvijek možemo još dublje zagaziti u život, da dodirujemo dublje, da budemo dublje dodirnuti. Pokazujemo sve manje otpora.
Prirodna ljubav mora živjeti
Ljudi su jedina stvorenja koja oko spajanja i razdvajanja stvaraju probleme. Sva ostala stvorenja nalaze se izvana, spajaju se i razdvajaju, nastaju i rastvaraju se, ali bez svjesnosti. Naša specijalnost sastoji se u tome da to radimo – svjesno. Ponekad to predstavlja našu agoniju.
U kulturnim metaforama u kojima živimo, um živi u glavi, ljubav u srcu, želja u preponama.
Ne trebamo se boriti protiv nekih stvari. Ali, ne moramo se ni ograničiti na te metafore. Ne moramo živjeti u ograničenim definicijama. Ako prirodna ljubav živi u srcu, želja u preponama, a um u glavi – neka svjesnost bude svuda kod kuće!
