Tobija 2: Biblija i Stari zavjet

Tobija 2: Biblija i Stari zavjet
Vjera i religija – Biblija i Stari zavjet

Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Tobija 2. Tobija je jedna od knjiga Biblije i Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. U originalu je vjerojatno pisana na aramejskom jeziku, a sačuvani su prijevodi na grčki jezik. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.

Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU

Tobija 2

1 – Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, priređen lijep objed i ja sjedoh da blagujem.
2 – Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: “Idi i dovedi jednoga od naše braće na koga naiđeš a koji se sjeća Gospodina. Eto, čekat ću te!”
3 – Kad se sin vratio, kaza: “Oče, jedan od našega roda zadavljen je i bačen na trg.”
4 – A ja, ništa i ne okusiv, skočih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuću, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca.
5 – Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti.

6 – 10

6 – Sjetih se Amosova proročanstva: “Svetkovine vaše u tugu će se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom će postati.” I zaplakah.
7 – Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.
8 – Susjedi mi se rugali i govorili: “Zar se ne boji da će ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace.”
9 – Iste noći, poslije onog ukopa, vratih se kući, a kako bijah nečist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.
10 – Nisam znao da je u zidu bila ptičica. I kako mi oči bijahu otvorene, padoše mi tople ptičje izmetine u oči i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam liječnicima, ali mi ne mogoše pomoći. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.

11 – 14

11 – Moja je žena Ana odonda zarađivala ručnim radom: prela je i tkala.
12 – Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare.
13 – Kad ga dovede, jare poče večati. Upitah ženu: “Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno.”
14 – A ona odgovori: “Dadoše mi ga kao dar povrh plaće.” Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: “Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!”

Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Tobija 2? Možete nam reći u komentarima. Hvala

Možda će vas zanimati i ovo: