Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Novog zavjeta Evanđelje po Ivanu 6. Evanđelje po Ivanu četvrto je evanđelje po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih Sinoptika (po Mateju, Marku i Luki). Napisano je oko 100. godine i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko evanđelje. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija, Stari i Novi zavjet – MENU
Evanđelje po Ivanu 6
1 – Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.
2 – Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.
3 – A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.
4 – Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
5 – Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?”
6 – 10
6 – To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
7 – Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.”
8 – Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
9 – “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?”
10 – Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.
11 – 15
11 – Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli.
12 – A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”
13 – Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
14 – Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!”
15 – Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
16 – 20
16 – Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,
17 – uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.
18 – More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.
19 – Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,
20 – a on će njima: “Ja sam! Ne bojte se!”
21 – 25
21 – Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
22 – Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.
23 – Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
24 – Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.
25 – Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?”
26 – 30
26 – Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.
27 – Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.”
28 – Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?”
29 – Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.”
30 – Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?
31 – 35
31 – Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.”
32 – Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
33 – jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”
34 – Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”
35 – Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Evanđelje po Ivanu 6: 36 – 40
36 – No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
37 – Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;
38 – jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
39 – A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.
40 – Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.”
41 – 45
41 – Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”
42 – Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?'”
43 – Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!
44 – Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45 – Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.
46 – 50
46 – Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.
47 – Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.
48 – Ja sam kruh života.
49 – Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
50 – Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.
51 – 55
51 – Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”
52 – Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”
53 – Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
54 – Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 – Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
56 – 60
56 – Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
57 – Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
58 – Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”
59 – To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
60 – Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: “Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?”
61 – 65
61 – A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: “Zar vas to sablažnjava?
62 – A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?”
63 – “Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”
64 – “A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.
65 – I doda: “Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”
66 – 71
66 – Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
67 – Reče stoga Isus dvanaestorici: “Da možda i vi ne kanite otići?”
68 – Odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!
69 – I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.”
70 – Odgovori im Isus: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.”
71 – Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Evanđelje po Ivanu 6? Možete nam reći u komentarima. Hvala
