Ispod možete pročitati poglavlje iz Biblije i Starog zavjeta Knjiga o Jobu 14. Knjiga o Jobu ili Job je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti. Kratica je Job. Ako u tekstu ispod postoje bilo kakve greške, slobodno nam to navedite u komentarima i nastojati ćemo to ispraviti u što kraćem vremenu.
Biblija: Stari zavjet i Novi zavjet – MENU
Knjiga o Jobu 14
Job 14: 1 – 5
1 – Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
2 – K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’.
3 – Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
4 – Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko!
5 – Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,
Job 14: 6 – 10
6 – skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa.
7 – Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
8 – Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
9 – oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo.
10 – Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Knjiga o Jobu 14: 11 – 15
11 – Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit posvema’,
12 – al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
13 – O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
15 – Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
Job 14: 16 – 22
16 – A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
17 – u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
18 – Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali,
19 – k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
20 – Oborio si ga – on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
21 – Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja.
22 – On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.”
Koji su vama najljepši dijelovi iz poglavlja Knjiga o Jobu 14? Možete nam reći u komentarima. Hvala
