Pretilost ili debljinu izazivaju razni poremećaji

Pretilost ili debljinu izazivaju razni poremećaji
Debljina ili gojaznost

Pretilost je bolest koju izazivaju promjene u materijalnoj izmjeni tvari. One djeluju na energetsku ravnotežu u anaboličnom smislu i očituju se nenormalnim povećanjem i proširenjem masti iz rezervi koje postoje u organizmu.

Prevelika količina sala znak je nagomilavanja energije koja se – neovisno o drugim faktorima (psihogenim, hormonskim, nasljednim, ambijentalnim itd.) – ili previše dobiva, ili premalo troši. Pretilost može biti “dinamična” i “statična”. Prva je gojaznost djetinjstva i puberteta (a može biti i odraslog čovjeka u nekim fazama), s postepenim ali stalnim porastom težine. Debljinu izazivaju psihički i psihosomatski poremećaji, poremećaji u metabolizmu ugljikohidrata i masti, izmjene metabolizma zbog neuravnoteženosti između primitka i potroška, dakle zbog odsutnosti pozitivne energetske bilance.

Pretilost i režim prehrane

Režim prehrane u gojaznosti mora težiti za tim da postigne energetski negativnu bilancu, smanjujući u razumnim granicama primitak hrane i potičući metabolične procese. Racionalno smanjivanje kalorija i prikladan izbor hrane, potaknut će energetski metabolizam da se bori protiv zadržavanja tekućina i soli u tkivima i da barem djelomično pokuša ispraviti poremećen metabolizam masti. Pri smanjivanju količine kalorija treba uzeti u obzir tip gojaznosti, stvarni razlog tako velikog povećanja tjelesne težine i eventualno učinak smanjenja kalorija na optok krvi, rad bubrega i probavu.

Ako abnormalno povećanje težine ne prati kardiovaskularna, bubrežna i jetrena insuficijencija, obrok se može naglo smanjiti. No u slučajevima komplicirane gojaznosti, prehranu treba smanjivati postupno, ali tako da količina kalorija koju sadržava jednodnevna ishrana ne padne nikad ispod 1000.

Može biti vrlo opasno pretjerano i dugotrajno smanjivanje kalorija ispod fizioloških potreba organizma (kao u nekim dijetama za mršavljenje koje se provode samoinicijativno i čija djelotvornost nije ničim potvrđena). Da bi se bez ikakve opasnosti postigli izvrsni rezultati, osobito kod egzogene alimentarne gojaznosti, treba samo svesti količinu kalorija na realne potrebe organizma, pazeći na izbor jela, na njihovo pripremanje i način konzumiranja. Smanjujući težinu za najviše 1 kg na tjedan, izbjegava se među ostalim mlitavost kože i stvaranje bora.

Liječenje gojaznosti

U početnoj takozvanoj “udarnoj” ali kratkotrajnoj fazi može se naglo smanjiti količina kalorija (čak i ispod dopuštenih 1000 na dan) ako se prihvati režim prehrane samim povrćem, voćem i krumpirom uz male količine nemasnog mlijeka i nemasnog mesa.

Odviše  jednostranoj prehrani od samo jedne vrste hrane (samo krumpir, samo meso itd.) čak i u toj početnoj fazi treba pretpostaviti mješovitu hranu s malo kalorija, malo ugljikohidrata i masti, ali bogatu bjelančevinama i vitaminima.

U liječenju gojaznosti promjenom načina prehrane moraju se – osobito u početnoj fazi – poštovati fiziološki odnosi između bjelančevina, masti i ugljikohidrata, a treba izbjegavati acidozu koja osobito u mladih pacijenata i onih koji boluju na jetri, znači stvarnu opasnost. Zato su u dijetetskom liječenju prevelike debljine važne neke alimentarne norme koje se ponajprije sastoje u pravom izboru hrane i njenom pripremanju.

Budući da se mora smanjiti količina masnoća, treba se orijentirati na one koje imaju visoku biološku vrijednost. To su biljne (maslinovo ulje, ulje od sjemenki) i životinjske (maslac ili slanina) masnoće.

Jedan od izvora životinjskih bjelančevina koje mora sadržavati dijetna prehrana debelog čovjeka, svakako je nemasno meso i nemasna riba, kuhana ili pečena na žaru.

Pretilost i nesavladiv apetit

Jetra, mozak, žumanjak, bris, nisu samo izvori bjelančevina nego i lipotropnih faktora, vitamina A, kompleksa B, željeza itd. pa je preporučljivo da barem povremeno uđu u prehranu predebele osobe. Mlijeko i mliječne proizvode, koji su u biti suviše bogati masnoćama, treba zamijeniti 10%-tnim otopinama nemasnog mlijeka u prašku ili kalcijevim kazeinom, koji je još podnošljiviji, osobito ako istodobno postoji i jedna jetrena insuficijencija.

Juhe od mesa i povrća (koje izazivaju lučenje sekreta) treba apsolutno izbjegavati, jer gojazan čovjek često osjeća nesavladiv apetit. Nemasne mesne juhe i juhe od povrća može jesti samo pacijent prosječnog apetita koji ima polaganu probavu i probavne smetnje.

Mora se smanjiti količina ugljikohidrata jer oni izazivaju jače stvaranje inzulina, a inzulin pak potiče gomilanje masti. Organizam međutim ipak treba primiti dovoljnu količinu ugljikohidrata, samo je mora dobiti polagano da bi se izbjegla ketoza. Prednost pripada povrću (osobito sirovu) i voću, jer djeluju stimulativno na peristaltiku crijeva, povećavaju osjećaj sitosti i liječe začepljenost koja često prati pretilost ili je čak jedan od njenih uzroka.

Što još treba izbjegavati

Od povrća treba izbaciti ono koje nadima (kupus, cvjetača, prokulica, posebno sočivice – mahune, grah, slanutak itd.) a salata, blitva, tikvice mogu se obilno uvrstiti u prehranu. Krumpir koji je sam po sebi izrazito zasitan, ima osim toga alkalično i diuretsko djelovanje, pa je idealan u režimu prehrane gojaznih osoba osobito u prvom dijetnom periodu (dijete isključivo na bazi krumpira teško se podnose). No da bi se izbjeglo nadimanje, treba krumpir peći u pećnici (jer tada nastaje dekstroza škroba) ili ga pripremati s nemasnim sirom, nemasnim mlijekom, jajima i s vrlo malo masnoće.

Crveni luk je također preporučljiv baš zbog diuretskog djelovanja, a aromatično povrće izrazito je zabranjeno.

Sve kiselkasto voće (jabuke, kruške, breskve, crvene šljive, agrumi itd.), osobito kruške i jabuke, mnogo su prihvatljivije od slatkog voća (banane, smokve, datulje itd.), a škrobno (kesteni) i uljevito voće (orasi, bademi itd.) treba posve izbjegavati.

Kakav učinak imaju slatka i slana jela na pretilost

Smanjenje količine ugljikohidrata i davanje prednosti povrću i voću dovodi do neizbježne redukcije (katkada i do potpunog ukidanja) tjestenina, riže i svih škrobnih proizvoda. Kruh koji inače opskrbljuje organizam osnovnim hranjivim elementima (osobito vitaminima grupe B) može ostati u prehrani gojaznog čovjeka, no bolje je da se pripremi s prekrupnim brašnom, pivskim kvascem i eventualno upotpuni vitaminom B.

Takozvani specijalni kruh za debele, unatoč vrlo maloj količini ugljikohidrata, u usporedbi s običnim kruhom – nema nikakve prednosti. Međutim, oštro se mora reducirati ili čak zabraniti šećer, med, marmelada i uopće slatkiši, osobito od lisnatog tijesta; mogu se povremeno konzumirati kolači (koji se obično jedu žlicom) priređeni s jajima, nemasnim mlijekom u prašku, zaslađeni saharinom.

Potreba da se smanji, a ponekad i prekine soljenje jela nameće uvođenje nekih mirodija u prehranu; tako se može uspješno prikriti bljutavost neslanog jela. Limunov sok, ocat, kadulja, celer, muškatni oraščić – izvrsno odgovaraju toj svrsi.

Mali i raznoliki obroci

Uživanje alkoholnih pića mora se ukinuti ili barem ograničiti na male količine.

Budući da se došlo do zaključka kako određena količina najedanput uzetih kalorija pogoduje debljini, preporučuje se razdioba hrane na male i raznolike obroke preko dana (zajutrak, doručak, ručak, užina, večera).

Ne treba zanemariti ni fizičke i psihoterapijske aktivnosti, uz prikladnu prehranu dvaju vrlo korisnih oružja u borbi za osvajanje prave težine.

U posljednje se vrijeme udomaćila praksa apsolutnog posta da se liječi teška pretilost. Taj post, međutim, iako naglo smanjuje tjelesnu težinu, izaziva pravu eksploziju izrazito patoloških pojava, koje se često i klinički manifestiraju.

Ta metoda kao i ona s neuravnoteženim dijetama (s previše bjelančevina i previše masti) ili s dijetama koje se temelje isključivo na jednoj vrsti hrane, ima kao posljedicu:

a) brzo i znatno nagomilavanje sala kad se dijeta prekine.
b) ponovno aktiviranje mehanizma koji uzrokuju gomilanje masti u tkivima
c) vrlo teško prilagođavanje gojaznih sličnim drastičnim mjerama, ako ne preinače svoje navike u pogledu jela koje su, općenito uzevši, pogrešne u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.

VAŽNA NAPOMENA: Ovaj članak je isključivo informativnog karaktera. Za bilo kakav savjet, dijagnozu ili liječenje obavezno se obratite svome liječniku!

Možda će vas zanimati i ovo: